PLEME KALAČ
ISTORIJSKO-ClVILlZACIJSKI USLOVI

Balkan je područje na kojem su se vjekvima sudarale civilizacije lstoka i Zapada. Bili su sudari tih civilizacija u svim sferama živoita, a te civilizacije su svaka branila svoje "dostojanstvo" ne birajući sredstva da ga odbrane. Srednji vijek, cija su civilizacijska oformljenja počivala na osnovama religija, diktirao je u osnovi sve procese tih sukobljavanja. Izvorno sukobi nijesu u osnovama velikilh svjetskih monističkih religija, a naročito ne lslama i Hrišćanstva.
Ratnii vrtlozi i sukobi kroz više vjekova pa i hiljada godina, ostavili su Balakan, sve do danas, bez civilizacijski uspjesnog, obrasca života. Uvijek se potezalo rješenje, po kome je jedino uspješan onaj način života koji pretpostavlja eliminaciju drugačijeg načina života koji se oformio na osnovama neke druge religije, kultture, a kasnije i nacije, i uspostavljanja svog obrasca života.
Svi ti vrtlozi i ratovi na balkanskoj vjetrometini uvijek su bili obnavljani miješanjem valikih sila na Balkanu, dobitnica ili gubitnica u ratovima, svejedno, sa novim rješenjima. Stanje je na Balkanu postajalo sve komplikovanije i složenije.
U tim ratnim dešavanjima vršena su etnička čišćenja pripadnika jedne civilizacije da bi se stvorio prostor za drugu dolazeću civilizaciju i njene pripadnike.
Dolazak Slovena na Balkan je početak nave velike civilizacije tog vremena. Naravno, nije Balkan tada bio prazan prostor. Bilo je civilizacija : ilirska, grčka, rimska, i druge. Sloveni po dolasku na Balkan bili su izloženi uticaju tih civilizacija i religija.
Vizantija ostvaruje na Južne Slovene najveći uticaj (pravoslavlje), mada je bio snažan i uticaj rimske civilizacije (katolicizam). Bio je prisutan sukob te dvije civilizacije na Balkanu dugo, mada je bilo i drugih suprotnosti . Stanje na Balkanu diktirano je i bilo uslovljeno, dugo vremena, međusobnim odnosima Rima, Atine i Vizantije.
Karakterističan je bio, i vrlo snažan, dolazak istočnjačke, islamske, civilizacije koja je izazvala velika dešavanja kako u demografiji tako i u ekonomiji i drugim sframa života, na tada već vojno i civilizaciski podijeljenom Balkanu.
Zapad se nikada nije mogao pomiriti sa tim, da se istočnjačka civilizacija, filozofija i religija, na neki način implementira na evropske prostore. Zapadnjaci su uvijek računali, pa čak i silom pokušali (krstaški ratovi), da Istok prihvati civilizaciju Zapada. Talas istočnjačke, islamske civilizacije je bio vrlo snažan, i nije on samo bio prema Evropi, nego i prema Sjevernoj Africi, svim dijelovima Azije.
Na Balkanu se na civilizacijsku različitost gledalo kao na negativnost, protiv koje se treba boriti i ako treba i dati život. Nijesu te civilizacije bile jedna drugoj suprotne u svojim vjerskim, filozofskim i drugim osnovama, kakva je u stvarnosti bila suprostavljenost jedne prema drugoj. Nijesu suprostavljene religije jedna drugoj, u izvornom tumačenju, koje su osnove tih civilizacija. Do vrhunca suprostavljenosti i isključivosti dolazi kada se iz osnova dešavanja izbace izvorni principi religija i njihove izvorne norme, a mjesto njih istaknu: interes, pohlepa za vlašću, bogastvom, što se realizije preko povika za "zaštitu vjere i ponosa, a ustvari ciljevi su osvajanje teritiorija i bogastva.
Dakle, Balknasko poluostrvo je uvijek bilo osvajano. Svako njegovo osvajanje donosilo je sa sobom produkte neke civilizacije, koji su se manifestvovali u vjeri, filozofiji, kulturi, načinu života ljudi, a njihovom pogledu na svijet i život uopšte.
Nikada nije bilo vremena da Balkan bude svoj, uvijek je na njemu bio glavni neko ko nije bio sa Balakana. U toj plimi civilizacija bili su i novi nanosi civilizacijskih karakteristika, različitosti i osobenosti. Kada se povlačila jedna civilizacija (milom nikada, već silom), ostavljala je svoje "predstavnike" da za njom tuguju. Da bi opstali oni su se morali adaplirati na nov život u ambijentu koji nastaje dolaskom neke druge civilizacije, ako je opstanak uopšte bilo moguć, u toj novoj civilizaci. Važelo je načelo ili si ,,porobljivač ili porobljeni".
Dolaskom islamske civilizacije, veoma jake, Balkan postaje još veći vrtlog svijeta, vrtlog svjetskih civiliczacija i religija, čiji su centri upravljanja bili van Balakana: Istanbul, Rim, Beč, Paris, a kasnije i Moskva.
Svaki od ovih centara htio je da svoj civilizacijski obrazac života nametne Balkanu, milom ili silom, to je trajalo od jedanaestog, a naročito od petnaestog pa sve do početka dvadesetog vijeka. Početkom dvadesetog vijeka Balkan je podijeljen po prisutnim civilizacijskim obrascima tadašnjih pripadnika Balkana.
Nazalost, pokazalo se da i posiije tih dešavanja nema civilizacijski uspješnog obrasca za život na Balkanu. To su pokazali uzroci i dešavanja u Prvom i u Drugom svjetskom ratu na prostorima Balkana.
Takođe, i socijalizam nije uspio, mada je pokušao, da izgradi uspješan civilizacijski obrazac života na prostoru Balkana.Pokazala su to dešavanja i svirepi ratovi u raspadu SFRJ krajem XX vijeka.
Jugoslavija (SFRJ) kao najveća država na Balkanu, propustila je šansu da bude tvorac i nosilac civilicacijski demokratskog obrasca uspješnog života na njenom prostoru i šire.
Nažalost, na njenom prostoru su se u ratovima njenog raspada devedesetih godina dvadesetog vijeka, desavala najnecivilizacijska zbivanja koja ni srednjem vijeku nijesu bila svojstvena.
Danas, Crna Gora može biti primjer i nada, da se može izgraditi uspješan obrazac civilizacijskog života na ovim prostorima svih naroda i civilizacijskih različitosti koje žive u njoj. To ima svoje temelje u započetim procesima prihvatanja demokratskih normi, u stvaranju prosperitetne, multietničke zajednice. Crna Gora može, a nadam se i hoće, da izgradi obrazac demokratskog, civilizacijski uspjesnog, prihvatljivog života, za sve koji žive u njoj, pri svim različitostima koje ne samo što su njena stvarnost, nego su i karakteristika cijelog Balkana.
Kalači kao pleme nastajali su i živjeli u naprijed opisanim istoriskim, civilizacijskim i svim drugim dešavanjima i vrtlozima Balkana. Ta dešavanja bila su snažna i na prostorima gdje su Kalači živjeli. Kalači su preživjeli mnoga ratna i druga dešavanja u borbi za svoj opstanak. Traje to skoro četiri vijeka.
ISTORIJSKO-ETNOLOŠKI PRIKAZ PLEMENA KALAČ

Selo Kalače - pogled sa sjeverozapanje strane
Selo Kalče se nalazi u opštini Rozaje na njenoj zapadnoj strani. Nalazi se ispod planine Turjak visoke 1500 mn, obraslom četinarskom i bukovom šumom. Kalače se smjestilo u dolini Kalačke rijeke i dijelom u dolini rijeke Županica, u njenom gornjem toku. Ove doline okružene su planinom Turjak, sa zapadne strane, a sa sjevera Striževcem i Padalištima i obroncima planine Vlah. S zapadne strane doline rijeke Županica nalaze se obronci planine Mokra Gora, Skrivena i Rožajski vrh. Kalače graniči sa selima: Seošnica, Radeva mahala i Bogaje. Ranije, selo kalače, obuhvatalo je i zaseok Gusnice . Danas, po veličini stanovnika ( 60 domova) Gusnice je posebno selo. Gusnice se nalazi s sjeverozapadne strane Kalača. Sela su povezana seoskim asfaltnim putem. Imaju zajedničku četvorogodišnju osnovnu školu i džamiju, koje se nalaze u selu Kalače.
Kroz selo Kalače prolazi put Rožaje – Berane, preko planine Turajak, izgrađen 1947. godine. Put je predstavljao dionicu tada jedinog puta Srbija -Crna Gora, do izgradnje Ibarske magistrale koja prolazi jugozapadnom stranom sela Kalače.
Selo Kalače se nekada zvalo Zasmreče. U njemu su, prije doseljenja Kalača, živjela dva plemena Rečkovići i Šahovići. S naseljavanjem Kalača ovo selo dobija naziv Kalače. Teritorija sela se sastoji od lugova pored pomenutih rječica, livada, njiva i pašnjaka. U selu se stanovništvo bavi zemljoradnjom i stočarstvom. U zadnje vrijeme postoje pogoni drvoprerade, trgovački i ugostiteljski lokali. U selu Kalače, danas, žive ljekari, profesori, biznismeni i drugi visokoobrazovani kadrovi. Selo ima oko 300 domaćinstava. Valiki broj porodica iz Kalača iselio se u grad Rožaje, tako da ih danas ima više u Rožajama nego u selima Kalače i Gusnice.
Istorija
Kalači su bili među najstarijim stanovnicima tadašnjih Rožaja (Trgovišta). Početak njihovog života, na ovim prostorima, bio je u Barmahali u Rožajama. Pored stambenih i drugih pratećih prostora, formirali su i svoje mezarje zvano ,,Kalačko groblje'' u Barmahali, neposredno pored lokaliteta na kojem su živjeli.
Dr Ejup Mušović u svojoj knjizi "Muslimani Crne Gore" piše: "U turskoj administraciji postojala je nahija Trgovište, šira od prostora današnje opštine Rožaje. Samo naselje Rožaje javlja se u XVI stoleću, i ističe se, da ono pripada nahiji Trgovište. Izvjesni paša Duce sagradio je tvrđavu Rožaje u nahiji Trgovište da bi spriječio upade Klimenti".3 Kada je riječ o naseljavanju ovih prostora postoje i sliiedeći podaci koje ističe dr Milisav Lutovac u svojoj knjizi "Rožaje i Štavica". On piše: "Svi preci današnjeg stanovništva Rožaja i Štavice su doseljeni iz Brda i severne Malesije. Najveći broj je došao iz Kuča, Klementa i Hota. Glavne migracione struje su se kretale kroz Plavsko-gusinjsku kotlinu, preko prevoja na Cmiljevici u dolinu Ibra kuda je vodio glavni put. Druga, nešto manja etnička struja dolazila je iz Brda preko prevoija Turjak. I najzad, najmanje upravo doseljavanje dolazilo je iz susjedne Rugove, preko prevoja između Štedima i Haile u Bukelj, Bandzov i Kaluđerski Laz."4Ovi procesi se dešavaju krajem XVII i početkom XVIII vijeka.
Kalači su pripadnici bošnjačkog (muslimani) naroda koji živi u Crnoj Gori. Odakle su Kalači došli u Rožaje, i kada, ima više pretpostavki. Dr Milisav Lutovac u svom djelu "Rožaje i Štavica" kaže za stanovnistvo područja Rožaja i Štavice da "Nacionalno osjećanje vezano je za vjeru, odnosno Tursku. Ako to ne mogu biti, jer to ni po čemu nijesu, onda se najradije vezuju za pleme. Susjedni Arbanasi smatraju ih za Bošnjake, a i oni svoj jezik nazivaju bosnjački ("govorim bošnjački ili naški)".5
___________________________________________________________________
3 Dr Ejub Mušović: Muslimani Crne Gore, Novi Pazar, 1999, str. 40-41
4 Dr Milisav Lutovac: rožaje i Štavica, 1960, Beograd, str. 348
5 Dr Milisav Lutovac, Rožaje i Štavica, 1960, Beograd, strana, 361. 6 Isto, 6 6 strana, 362.
7 Vlajko J. Milačić, pukovnik u penziji; Geneologija - Rodoslov bratstava Milačića, Titograd, jun
1978. godine strana 5.
--------------------
Postavlja se pitanje: kada su se Kalači naselili na područje tadašnjih Rožaja, gdje su ranije živjeli?
Ima više pretpostavki o porijeklu Kalača. One su vezane za naziv mjesta koji su postojali ili i danas postoje, kao i naziv stanovnika koji su nekada živjeli ili danas žive, u pojedinim naseljima. Jedna od pretpostavki je da su preci Kalača Milačići iz Crne Gore ili da Kalači i Milačići imaju istog pretka. Po pisanju Vlajka J. Milačića, pukovnika, Kalači su potomci Drekala sina Đerđa Kastriota (Skrndrbega).
Svi pisani izvori, kao i sva usmena predanja, govore o tome da su Kalači samo pripadnici Islama. Ima slučajeva, na ovim prostorima, da sa primanjem Islama prima se i drugo prezime. Riječ kalač nje vezana ni za kakvo vlastito ili porodično ime ( riječ kalač biće više obrađena u dijelu ,, Naziv kalač u svijetu''). Prvi predak Kalaca u Islamu, po predanju, bio je Mušo. On je primio Islam i ostao u Islamu kao i njegovi potomci. Kalači su se naselili u Rožaje u vremenu početka XVIII vijeka ( 1700-1710).
Kalači su u opštini Rožaje najveće pleme koje vodi porijeklo od jednog pretka i jedno od većih plemena u Crnoj Gori. Pripadnici plemena Kalač danas žive na širem prostoru, ima ih skoro na svim kontinenetima. Do sada Kalači se međusobno nijesu obrođavali. Kalača, koji danas žive u Crnoj Gori, ima oko 3.000 stanovnika (2.000.godina). Ne zna se tačan podatak koliko ih ima u dijaspori, predpostavla se da ih ima oko 2.000.
Kroz istoriju Kalači su bili aktivni učesnici brojnih značajnih događaja na ovim prostorima rožajskog kraja i šire. Imali su, kao i danas, vrlo istaknute pojedince koji ne samo da su imali značajnu ulogu u svom plemenu nego i na širim prostorima. Gledano kroz istoriju pojedinci su se isticali po hrabrosti, mudrosti, merhametu, plemenitosti. Naglašena karakteristika Kalača je da su se uvijek, i među prvima, odupirali svakom ko je htio da se nametne kao porobljivač na ovim prostorima. Brojni su primjeri isticanja pojedinaca po slobodarskim idejama, onih koji su bili prvaci u organizovanju otpora prema svakom ko je bio porobljivač. Ima dosta kazivanja kroz istoriju o brojnim gazilucima Kalača. Kalačima je sloboda bila draža od svega.
Kalači su poznati i po gostoprimstvu, po svojoj spremnosti da pruže zaštitu i utočište svakome ko je u nevolji, bez obzira na vjeru i naciju. Kroz istoriju i sve ratove, u Kalačama su bili zbjegovi nevoljnika iz svih pravaca i krajeva, bez obzira ko ih progoni. Tako su u Drugom svjetskom ratu u Kalačama gostoprimstvo našli stanovnici Bihora koji su bježali od okupatora i domaćih izdajnika, izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, sa Kosova, u poslednjim ratovima na području SFRJ.
Zaštita drugog kada je u nevolji, smatrana je moralnom obavezom svakog pojedinca i čitavog plemena Kalac, merhametom i gazilukom. Kalači nikada nijesu prihvatali tuđu volju i okove, pa se zbog toga kaže za njih da su slobodarskog duha, neustrašivi, da su postojani. Kroz istoriju kao jako pleme bile su stub i oslonac opstanku stanovništva na ovim prostorima u vrlo teškim vremenima. Kao takvi, Kalači su bile zaštitnici ne samo teritorije svog sela i okoline već i mnogo šire. Učestvovali su i predvodili sve značajnije dogođaje koji su imali karakter odbrane od napada na stanovništvo i imovinu na ovim prostorima.Tamo gdje su oni bile, uvijek je izvojevana pobjeda. Gledano kroz istoriju, veliki broj Kalača se istakao po svom, vojničkom, ratničkom i borbenom uspjehu. O tome svjedoče brojna odlikovanja i priznanja koja su pojedinci dobili. Imali su Kalači kroz svoju istoriju poznate barjaktare koje su i državnici pohvaljivali i nagrađivali.
Kalači su vrlo miroljubivi i žele da sklapaju prijateljstva. Veliki broj Kalača, kroz istoriju ,bili su poznati muslihuni i mirovnjaci. VUestvovali su u mirovnim procesima mnogm zavađenih plemena i grupa. Bili su pobratimi i kumovi sa mnogim pojedincima i porodicama plemena iz Pešteri, Novog Pazara i Sjenice, Berana, Plava, Peći, Bijelog Polja (širom Crne Gore), a i šire. Danas su pobratimi i kumovi sa mnogim Crnogorcima, Srbima, Albancima, Hrvatima i pripadnicima drugih naroda. I danas čuvaju vrline i lijepu tradiciju svojih predaka, naravno na savremen način.
NAZIV KALAČ U SVIJETU
Interesntno je napomenuti da je leksema (naziv) kalač prisutna na širem prostoru, van Crne Gore. Kalač je grad veličine oko sto hiljada stanovnika na Donu u Rusiji. U Mađarskoj na Dunavu nalazi se grad Kalača. U gradu Nišu novopodignuto naseije nosi naziv Kalač. U BiH, u opštini Bilaća, postoji selo Kalac u kojem su živjeli stanovnici prezimena Kalac. (Ovi podaci nalaze se u popisu stanovništva 1477. godine (prevod turskog teftera o popisu stanovništva Hercegovačkog sandžakata - prof. dr Aličić). U opštini Goražde nalazi se selo Kalac. U selu Komrani, opstini Prača, žive stanovnici prezimena Kalača (oko 80 domova). Istraživanja mogu pokazati da li pomenuti nazivi mjesta i stsnovnika tih mjesta mogu imati veze sa Kalačima iz Kalača, i odakle Kalači vode porijeklo.
Brojni stanovnici sa prezimenom Kalač (c, ć i č) danas žive na području i Hrvatske (Mohćanska Draga), Slovenije, Njemačke, Australije, Amerike Poljske, Rusije, Turske, Albanije i drugih zemalja. Ne zna se da li pleme Kalač ima neku vezu, u porijeklu, sa njima. To može biti predmet posebne studije.
Riječ kalač, za sada se zna, postoji u češkom i ruskom jeziku. U češkom jeziku riječ kalač znači "velika sjekira za sječenje drva". Riječ kalač u ruskom književnom jeziku znači: vješt, dovitljiv, neuništiv čovjek, a i posebna vrsta hleba (svečarskog).
Posebna studija o etnološkim i genealoškim podacima, stanovništva i pojedinaca, može dati potpun odgovor na pitanja u vezi sa leksemom kalač.
Jedan od oblika istraživanja je i proučavanje svega što je danas na internetu prisutno u vezi s pojmom kalač, istraživanja web site-a gdje se pominje pojam i naziv kalač.
Kada se da odgovor na ova etimološka, etnološka, geografska i druga značenja pojma kalač, prouče genealoška i etnološka svojstva stanovništva pomenutih naselja, može se dati sveobuhvatan odgovor na značenje pojma kalac koji je danas prisutan u svijetu.
____________________________________________________________________
14 Gordana Atanasovski, Češka ambasada u Beogradu, rječnik sa Interneta
15 Branislav Grujić: Rusko-srpskohrvatski školski rječnik, Graficki zavod, Titograd